Forum je prvog dana otvoren dokumentarnim filmom „One su nas zadužile: Leila Ruždić Trifunović“, nakon čega je otpočet i razgovor sa jednom od autorki filma Milicom Batričević, koja je navela da je film posebno važan zbog toga što ljudi često nisu svesni da je nasilje u porodici postalo krivično delo.
U razgovoru o nasilju nad ženama govorile su i članice grupe „Novinarke protiv nasilja“ Jovana Gligorijević i Hristina Cvetinčanin Knežević, a kako se navodi, na panelu je definisan i pojam „idealne žrtve“ i mapirani su najčešći stereotipi koji se pojavljuju u medijskom izveštavanju o femicidu.
„Ovu godinu je ubedljivo obeležilo, apsolutno ogoljeno do same srži, nasilje na koje je spreman ovaj režim. Prošlu godinu su obeležili studentski protesti, ali ova godina, pogotovo druga polovina, ostaje u znaku brutalnosti i gole sile koja dolazi iz svake pore ovog režima i to je još jedan razlog što još nije pao. Nasilje specifično prema studentkinjama vidim kao zloupotrebu svesti policije, o specifično ženskim strahovim. Dakle, ne smatram da oni prete silovanjem, vređaju na rodnoj osnovi zato što im je to isključivo u mentalitetu, jeste i to, ali krajnja namera je da zloupotrebe, to što se žene plaše seksualnog nasilja“, navela je za Mašinu novinarka Jovana Gligorijević.
O tome kako žene osvajaju medijske prostore, ali i o manjku žena na vodećim menadžerskim pozicijama, efektu „staklenog plafona“, manje plate i veće izloženosti nasilju i pretnjama govorile su Anja Anđušić, Iva Parađanin Lilić i Dolores Milošev Erdeg.
„Mislim da je dovoljno da glasno artikulišemo bez cenzure ono što zaista mislimo, što dugo već osećamo i što smo možda dugo mislile da je problem u nama, a zapravo je jedan društveni problem. Kada to budemo radile, a radimo, tad ćemo osvajati sve više i više prostora. Za mene ono što je obeležilo ovu godinu jeste prkos žena. Videle smo ih na ulici u prvim redovima, u prvoj pomoći, u medijima, videli smo sjajne istraživačke priče koje su žene radile, tako da prkos, bes i glas žena su tri stvari koje su obeležile ovu godinu“, navela je Iva Parađanin Lilić za Mašinu.
S druge strane Dolores je govorila o brutlanosti nad studentima, kao onome što je obeležilo ovu godinu, ali i o ogromnoj količini informacija koja je plasirana u jednom danu i tome da je važno biti pažljiv gledalac kako ne bi bili izmanipulisani. Takođe je navela važnost žena u medijskom prostoru, ali i to da su izložene nasilju i pretnjama.
Vođen je razgovor i o LGBTK+ zajednici u kome su učestvovale Milica Crkvenjakov i Dina Bajrektarević iz Kolektiva Mana i koje su istakle važnost inkluzije i prihvatanja zajednice, a jedna od poruka bila je „Niko nije slobodan dok svi nismo slobodni“. Prvi dan foruma završen je, kako navode, u maniru tolerancije, podrške i ljubavi, dok su se drugog dana prisećali istorije uz publikaciju „Moja baka partizanka“ i razgovarali sa idejnom tvorkinjom Ljiljanom Todorović Jovanović.
O nasilju nad studentkinjama i aktivistkinjama razgovor su vodili sa studentkinjama Nikolinom Sinđelić i Emilijom Milenković i autorkom istraživanja „Između megafona i tišine: žene u borbi za promene“ Biljanom Janjić. U saopštenju se navodi da je razgovor pokazao da solidarnost među ženama na protestima funkcioniše kao mreža političke i emotivne podrške.
„Znamo kada institucije ne funkcionišu i ne rade svoj posao da žene same prave strategije i podržavaju jedne druge, da podignu jedna drugu i da nastave. Mi od 2019. pratimo stanje prava žena i rodne ravnopravnosti u Srbiji i definitivno što vidimo jeste nezadovoljstvo ili stagnaciju različitim oblastima i za ovu godinu smo rekli da mislimo da institucije nisu ostvarile ni minimum onoga na šta su se obavezale zakonima, nacionalnim i međunarodnim“, navela je direktorka FemPlatza Biljana Janjić.
Takođe, su u razgovorima učestvovale i lokalne novinarke Magdalena Kostić, Ganja Nikolić, Tamara Radovanović i Dejan Cvetković. Forum je završen panelom o digitalnom aktivizmu sa pokretačicama inicijativa: Žena znači revolucija, Teatralna i Ravnopravna za volanom.
A.T.
